Любовная песня "komitas" - так называли македонских горцев, восставших в нач. XX века против Оттоманских захватчиков.
Žali, Zare, da žalimo okolina Vranja
Žali, Zare, da žalimo kako će se razdvojimo, ti od mene, ja od tebe, ja će idem na daleko. Ja će idem na daleko, na daleko belo Vranje, će se pišem u kumite, u kumite mlad kumita.
Pa će uzmem kralsku sablju i toj kralsko sve oružje, pa će idem č'k u Pčinju, č'k u Pčinju Prešev-Kazu, pa će pređem Vardar vodu, Vardar vodu bš golemu, će se tepam s tija Turci, s tija Turci Arnauti.
Žali, plači da žalimo kt će slunce da ogreje, kt će slunce da ogreje ti pomisli od Boga je, ti da znaješ toj je mojo, toj je mojo belo lice, ti da znaješ toj je mojo, toj je mojo belo lice.
Kt će vetar da poduvne ti pomisli od Boga je, pa ti rekni toj je moja, toj je moja blaga duša. Kt će rosa da zarosi ti pomisli od Boga je, pa ti rekni toj su moje, toj su moje drobne sluze.
* kumite, komite - borci s početka 20. veka na jugu Srbije, koji su se na tadašnjim porobljenim teritorijama borili za oslobođenje od tursko-arnautskog ropstva.
(Grieve, Zare, let us grieve -- from Vranye region)
"Grieve, Zare, let us grieve for we're going to separate -
You from me, me from you. I'm going far away.
I'm going far away to remote white Vranye,
I'm going to join komitas, join komitas as a young komita.
And I'll take a royal saber and all those royal weapons,
And I'll go all the way to Pchinya, all the way to Pchinya in the Preshevo valley,
And I'll cross the waters of Vardar, really big waters of Vardar,
To fight those Turks, those Turk-Arnauts.
Grieve, cry, let us grieve. When the Sun shines,
When the Sun shines, think of it as a gift from God,
Know it's my, know it's my pale face,
Know it's my, know it's my pale face.
When the wind breezes think of it as a gift from God,
And say it's my, it's my mild soul.
When the dew falls think of it as a gift from God,
And say those are my tears, those are my heavy tears."