Kad se slika iskrivi dovoljno I kad se jasno vidiš u njoj Pogledaj u sjenu što ostavljaš Jesi li ono što misliš da jesi?
Bez moje namjere, bez moga djela Kroz moja usta progovori ponosan glas Ne traži utjehe i neko znanje nebesko Nek zasja trenutak jako, pa tek nek padne noć
Moja noć, tamna i tmurna Gdje slavu bogova niko nema Svi se utapamo duboko U svojoj boci ruma Dublje i dublje Žalost dok pjeva...
Moja slika kriva je dovoljno I jasno vidim vraga u njoj On se gozbi u utrobi mojoj Kao ja, bljutav je i sirov
Gorak miris u mojim ustima Poslužit će mi dobro Da pljunem u facu veličine i slave...