Kad si sam sa sobom u svijetu punom bića Tijelo mira nema.. Duša bi da podlegne, maštaš o tišini A sam u sebi vrištiš..
Krijem se u mraku jer tu pripadam Jer ja kad pjevam zlo mislim Smrt je trenutak za kojeg živim
Oluja tuge i muke Prati moju dušu Ali smijem joj se u facu Jer život ne oprašta slabost
Ah, kako ih prezirem Muhe u tjelu ljudskom Krvi bi im se napio Ali sami sebi dovoljna su kazna Nek teturaju slavom što je lažna
Mjesečina opet u meni probudi tu divnu strast Snovi crniji i od smrti prate ovakve kao što sam ja Smrt je trenutak za kojeg živimo..
Gdje god da odeš, gdje god se sakriješ Oni će doći samo da se poseru Sve što je lijepo sada je ogavno Tvoj život nema boje Zato zatvori oči, zatvori se u sebe Upoznaj užas koji jesi i uživaj u njemu!
Sve i da hoće tu ne mogu ni prić Da šire svoju bolest.. Pa sam u sebi crtaj, Sam sebi biraj boje Onako kako znaš i voliš