Slušaj me dok pjevam, čuj moje riječi Sa ovog ostrva pustog ja ne idem nigdje Kao bolestan čovjek, kome lijek jedina je želja Tragam za suštinom ovih ruku
Istim putevima, istim koracima Kao mnogi prije mene Bježim od stvarnosti
Gušim se, trujem se da pronađem sebe Da pronađem razlog što ova krv teče U ogledalu vidim odraz snova i bijesa Kroz svoju propast idem bez kajanja
Kao glas smrti pjevam Umiljat i okrutan... Proklet!
Vatra pleše bijesno Dan za danom gorim u njoj Hiljadu kiša palo je A opalo lišće još gori u njoj Vatra!
Kao mnogi prije mene Prolit ću svoju krv Za osmjeh koji možda obećava mi mir
Mjesec u sunce pada Nema više svjetla Ostrvo pusto gori Sa nama...