visoko u planinu odlutao je sam sjeo i zasvirao svoj posljedni takt glazbom svojih gusla proparao je muk pjevao o ratu što donio mu je bijesni rimski vuk
bogovi nisu bili mu skloni kad poslali su buru u grob da ga goni vidio je kroz kišu žensku siluetu sa đavoljim smješkom nestade ona i upade guslar u jamu kletu
slomljenog tijela al duhom još jak zatvorio je oči i guslao u mrak utkao melodiju u pore kamena da odzvanja vječno jekom vremena
i danas kad prođeš planinom tom i osjetiš vjetar što dušu ti para znaj da nikakvoga vjetra nema već samo pjesma mrtvog guslara