Nekako s' proljeca uvijek meni doluta neka ceznja tamna tiha mudrost davna
Spustam ja stare kofere na perone sudbine to je miris zrelih godina moj kaput, bas je tezak, najdraza
Nekako s' proljeca ja se sjetim starih drugova probude se u meni svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele one znaju moje ulice to je boja, crnoponocna moji koraci, bas su teski, najdraza
Ref. I opet taj osjecaj samoce kad nece nikog mene krene i hoce i opet mrakom svoje pjesme bojim pijan od zelje za usnama tvojim sav sam ti od ludila, nekako s' proljeca
Nekako s' proljeca sjeti mene nepravda na pobjede, poraze i sve lazne obzire
Napravim, racun prastanja popijem, pusta mastanja to je ukus, lijepog kajanja moji kapci, bas su teski, najdraza
Nekako s' proljeca noc mi oci otvara nemam san da uhvatim nema dana da ne izludim
A hocu da te vodim ja tragom Sunca, jugom maslina to je dodir tvojih bedara moja duso, bas te volim, najdraza