Nekako s proljeca uvijek meni doluta neka ceznja tamna tiha mudrost davna
Spustam ja stare kofere na perone sudbine to je miris zrelih godina moj kaput, bas je tezak, najdraza
Nekako s proljeca ja se sjetim starih drugova probude se u meni svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele one znaju moje ulice to je boja, crnoponocna moji koraci, bas su teski, najdraza
Ref. I opet taj osjecaj samoce kad nece nikog mene krene i hoce i opet mrakom svoje pjesme bojim pijan od zelje za usnama tvojim sav sam ti od ludila, nekako s proljeca
Nekako s proljeca sjeti mene nepravda na pobjede, poraze i sve lazne obzire
Napravim, racun prastanja popijem, pusta mastanja to je ukus, lijepog kajanja moji kapci, bas su teski, najdraza
Nekako s proljeca noc mi oci otvara nemam san da uhvatim nema dana da ne izludim
A hocu da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina to je dodir tvojih bedara moja dusa, bas te voli, najdraza