Kod nas se od dejtona godine broje, ljudi se ljudi boje i svako glasa za svoje. Brdjani postaju gradjani, do jucer svjetla gasili sjekirama, a sad su u odjelima. Mirnese, sredi ih Mirnese, jebi im mater, ako se ti pocenes prodvat i tebi cu mater jebavat da znas, nije bitna ideologija, bitna je biologija, bitna je genetika balije ustase i cetnika! Svaka ovca svome krdu. Krave uz telad u sarena vrata gledat, jedni drugima mater jebat. Znam ko je poceo rat, znam sta je glad! Znam kad su Seseljevci dosli u moj grad! Pricamo ono kako je sad, slabo se micemo s mjesta, puni smo rupa ko nasa cesta. Cesto vucemo rucnu - vidis svaki biser isli bi naprijed ali volimo taj rikverc. Postalo nam navika da ne radi ni jedna fabrika, maloverzacije presutimo da se ne ljutimo, navikli smo, na gebiru i u miru. Mladi iz zemlje bjeze, izbjeglice se vratit nece ne moraju nek zaradjuju, nek nam salju para mi cemo zivit u mraku i jedni drugima jebavat majku....
Cijela drzava placa reket po kucama oruzja - od rata cuje se zveket, imamo mina ko jagoda - pune oranice, ali nece brati gurodovi sto su pravili sadnice! Bole nas kite, imamo resursa vise, pogotovo metala, govana, metana, to je nas zrak i hrana - s tim nas vodje hrane. Ne znam za vas ja sam sit - u mene vise ne stane. Svako kurac u drzavi pusi, zatvara usi. Pred nepoznatim ljudima drzim jezik za zubima da'l: selam, zdravo, bog? Kako je pravo? Ne znam vise sta da kazem, u sranju da se ne nadjem. Pas je ujeo bubu, sviraju ratnu trubu, ljude drukcijeg pogleda imaju na zubu, a da im isprave pogled poslace im jedan odred da im zapaljenu kucu gledaju kroz dvogled.
Al nema ratne nevjere sto moze unistit temelje, onaj korjen kuce u kojem su nase duse, onu burmu i lanac sto u temelj baci bosanac. kad kucu pravi u temelj dio sebe stavi! Srusi do temelja ne ide! Temelj, on ce ostat vjecan ko Sava...