mi hodamo po crti tankoj zutoj crti kroz mrak u kojem nestaju kuce i ljudi i lica citava ulica polako tone u ne samo plavi prozori vise u tami sami smo na cesti ti si ponjelasvoj bambusov stap i torbu od slame i okrugli kamen i stakleni prsten a ja sam ko uvijek kad si blizu ponovo gizdav i jak tako smo lijepi tako smo sami mi hodamo po crti tankoj zutoj crti kroz mrak pocela je sitna kisa hladne su ulice ljudi u domovima prate program oni sjede i sute noc je bez tajni
nase duge sjene su se pruzile niz mokri asvalt one su davne one se ljube one se boje one se cude cude A TVman TVman ON IDE
sami smo na cesti ti si ponjela svoj bambusov stap i torbu od slame i okrugli kamen i stakleni prsten a ja sam ko uvijek kad si blizu ponovo gizdav i jak tako smo lijepi tako smo sami nase duge sjene su se pruzile niz mokri asvalt one su davne one se ljube one se boje one se cude cude A TVman TVman ON IDE