Godine provedene, zakopani ispod zemlje Postali smo skupina svirajucih zombija. U birtiji poslije trece, Tedy rezigniran rece: "Momci, ne zelim dovijek' biti podrumski covjek."
S vremenom sve smo tisi, Slijede prvi kompromisi. Otud samo korak, dva, Do pocetka poraza
Pjevajte nesto ljubavno, Sigurno, tiho, sterilno Pjevajte nesto ljubavno, Klinke svrsavaju na to.
Prodali smo cak i muda, Al' sviramo zato svuda. Terase, festivali, Vise smeca, lova veca.
Slusaju nas curice Penzioneri i bakice. I svi umni invalidi, Senilni i gluhonjemi.