Jedne proste Vojvodjanske zime, na salasu prijatelja mog malo drustvo se skupilo iz grada sve mladici iz dugih skolskih dana a na vratima doma, uz plamen petrolejke se smjesilo lice na nas
Jedne proste Vojvodjanske zime na salasu prijatelja mog dok su ruke jos promrzle od puta, dugo stresale pahulje s kaputa ti si prisla i od srca mi pruzila casu crnog vina Kristina, Kristina
Dobra vam noc, prijatelji dobra vam noc, dobro nam dosli, dobra vam noc, prijatelji, sjedite tu i zapjevajmo svi
Onda smo izasli na dvoriste Ja i Kristina Skripao je snijeg pod nogama ljubio sam je, ljubio Da li se sjecas, Kristina?