Priroda sve je, sve što je znala najljepše niti u tebi tkala sunčevu pređu u krošnje bora boje dragulja, u pjenu mora a čovjeku tvome što s tobom živi u trenutku svakom da ti se divi svu raskoš je dala
Kad se nad tobom rastvara nebo oluja bijesni, a more hara priroda nove utkiva niti, čudesnih boja, smjelih šara i teško će znati tko tu ne živi da čovjek još može i kada pati da tebi se divi
Dalmacijo, ko blistav cvijet čaroban, lijep, ti sav si moj svijet