Dolove i brijeg zabjelio je snijeg, sa saona kroz noć, naš se čuje smijeh, okićen i plah naš vranac juri svud, a zvona dalek zvuk pokazuje nam put.
Ej, zvončići, zvončići, zvone cijelu noć, i ostaju u sjećanju što nikad neće proć', zvončići, zvončići, zvone na sav glas, kroz tihu noć i čitav kraj zvone za sve nas.
Ponoć već je tu, za satom ide sat, i juri vranac naš k'o da nikad neće stat', tiho pada snijeg k'o perje mek i lak, prijatelj je drag, veseli mu se svak.