Ti si izašao van Dotjeran i ispeglan Sve si mlađi zgodiniji, svaki dan Jel prokletstvo pitam se Što te imam kraj sebe Ti si dar u celofanu pakiran
Umjesto da vrisnem lažove jedan Ja te raširenih ruku dočekam Opet se grizem po rubu kližem Hladim obloge jer znam da čeka me
Još jedna noć bez mira Crvene oči fibra Samu sebe tješim da je to alergija Još jedna noć bez cilja Ja pojest ću se živa Dok ne dođeš na vrata neuredan, raskopčan
Evo čovjek nevjera Muško bez karaktera Takav meni i treba Da mu uvijek opraštam Muško bez karaktera