In pricipio erat verbum
et verbum erat apud Deum
et Deus erat verbum
Na pocetku stvorio je svjetlo
i covjeka da Mu bude slika
evo ti pa vladaj zemljom pravedno
Prvo vrijeme covjek bjese dobar
bjese slika i prilika Boga
sve dok nije htio puno vise
Na svog brata digao je ruku
otimao zemlju, latio se maca
prevario svoga Oca i zagazi u grijeh
Kise padaju, polja radjaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog
I od tada covjek vara Boga
na sve strane ratovi i droga
kao da je Zemlja izgubljeni svijet
Svadjaju se narodi i rase
i proroci lazni zaludjuju mase
djeca, vjera, tijelo, prodaje se sve
Nekad covjek bjese samo lovac
a sad bliznjeg ubija za novac
napada i krade i svijetom sije strah
Tvoje rijeci izvrnuli, Boze
k o da s Vragom zive ispod koze
ne znaju za milost, ni za kajanje
A ja necu zivjet u tom grijehu
necu takav put za nasu djecu
ej da moze moja pjesma popraviti svijet
Obranimo ljubav, ona svima treba
prastanje i nada darovi su s neba
pogledaj u oci Stvoritelju svom
Nije nas, nije nas
nije nas ostavio Bog
Marko Perković еще тексты
Оценка текста
Статистика страницы на pesni.guru ▼
Просмотров сегодня: 2