Podiglo se sunce i toplinu prosipa, a jutro mi nosi miris smilja gorskoga, pa se sjetim zlatnih suza, burnog vremena, bio sam k'o divlji vjetar svih tih godina.
Kada čujem naše pjesme, krv u meni vri, to je ljubav što u duši godinama zri. Kako vrijeme ide, tu sve jače pripadam, neću svoje lice kriti, samo jedno znam.
Bog će uvijek svakom dati, samo treba vjerovati, biti Božjeg lica slika, posijati gdje si nika'.
Tamo gdje su moji korijeni, sto ljepota živi u meni. Tamo nosim svaku pobjedu, svojoj zemlji, svome narodu.
Odvest ću te u dolinu moje radosti, kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti. Nek' nas nebo blagoslovi, snove ostvari i sinove sokolove da nam podari.
Bog će uvijek svakom dati, samo treba vjerovati, biti Božjeg lica slika, posijati gdje si nika'.
Tamo gdje su moji korijeni, sto ljepota živi u meni. Tamo nosim svaku pobjedu, svojoj zemlji, svome narodu.