Vodila me pjesma na sve stane svijeta
putovala sa mnom uvijek vjera sveta
daleko u tuđem kraju a mislila u zavičaju,
domu mom jedinom...
A ko' ima tako lijepo plavo more
te ravnice zlatne i planinske gore,
nema mi na tuđoj grudi
običaja mojih ljudi doma mog jedinog
Jednom kada život moje oči sklopi
kamenom me pokrij, Neretvom poškropi,
uz križ mi napiši
bećarina ova voljela je pjesmu i zemlju pradjedova
Ej da mi se vratit u vremena prošla
ne bi moja noga u tuđinu pošla
nego da me sunce grije tu gdje mi je najmilije
domu mom jedinom...
Jednom kada život moje oči sklopi
kamenom me pokrij, Neretvom poškropi,
uz križ mi napiši
bećarina ova voljela je pjesmu i zemlju pradjedova...
Mate Bulić еще тексты
Оценка текста
Статистика страницы на pesni.guru ▼
Просмотров сегодня: 1