Kad god kiša počne kleti
zadrhti u bašti grana
kad tjeskobu svak osjeti
ja se latim kišobrana
isprate nas tad u šetnju
zvona gradske katedrale
a duge nas ruke sretnu
pokvašene magistrale
i dok kišni doboš bije
preko kog nas vode puti
kao bezbroj dana prije
ja mu pričam a on ćuti
niko ne zna tako slušat
duge priče mojih dana
ko što znade jedna duša
mokrog starog kišobrana
pričajuć o puno čemu
zaboravim na sve boli
i spomenem jednu ženu
u daljini što me voli
i tako će proći sati
lutanja duž magistrale
dok nas prvi sumrak vrati
u tišinu sobe male
i dok kišni doboš bije
preko kog nas vode puti
kao bezbroj dana prije
ja mu pričam a on ćuti
svakog ljeta stane priča
al' s jesenjom kišom ranom
vidjećete vi mladića
na magistrali s kišobranom
Miladin Sobic еще тексты
Статистика страницы на pesni.guru ▼
Просмотров сегодня: 1