Ko vječnost su mi sati kraj njemog klavira saznanje to me prati na putu bez mira sagorio sam srce u noćima budnim da stvorio bih tebe u pjesmama ludim da stvorio bih tebe u pjesmama ludim
Ideje neke čudne i košmar u glavi u ludoj čežnji vatra u krvi se pali jer ostalo je malo od mladosti moje a tijelo vapi bolno prisutnosti tvoje a tijelo vapi bolno prisutnosti tvoje
Što učinila si ti od života mog od života mog, od života mog zašto dala si mi ti samo praznu bol samo praznu bol, samo praznu bol
I ne znam kako mogu tu granicu preći da tebe nađem stvarnu u iskonskoj sreći nek oproste mi one što lažno ih ljubim bez slasti su te bitke kad ratove gubim bez slasti su te bitke kad ratove gubim