Nekad je lova sve, al meni je više nikad, Bitno da mi dijete ima za jesti i ja za snimat. Zlo je u papirima, tu sam ja ponekad priznam, Ko neka pizda, prolazim ko vjetar iznad, ko sveta pisma. Nekima lova je svetinja, jebiga, Dok mene glazba diže iz mrtvih, vječna mladost ko sveti gral I zato nisam lijenčina, riječima gradim stvarnost, Niti fikcije podupiru mostove i uglavnom Nismo slični smeće arogantno, moj kostur u lijesu Bit će pored versova jer imamo posebnu vezu. I prokletu sreću da se znamo dok pozer u Bestu Klima i zato planiram ne snimit posljednju pjesmu. I pogled na scenu tjera me da bacim se sa litice, Duše šuplje ko pičkice, bitne su pune lisnice, Jebene lisice, ja moram pizdit jer isti ste, Biznis rep, čupam usne, rade ko one iz stidnice. Stidi se, rep je voda, sjebani sfinkteri, Te gluposti ne mogu zaustaviti pop filteri. Rep sprinteri, baš sve mi ide sad na jetra, Ko da gledaš svoju ljubav kad ju drugi ide jebat. Ponekad se zapitam dal je planirana izdaja, Pariram pizdama kolko mislim da ima smisla, al Moj svijet diktiran rimama, klimav i nemam miran san, Žrtva je prevelka, al nastavljam dalje disat mrak.
(Refren) Je li ona tu za mene ili sam ja tu za nju? Je li ovaj uzak krug ljudi budan uzalud? S jedne strane mi, s druge strane cijela populacija, „Poso je poso, a hip hop je okupacija.“ x2
(Scriptor) Ovim putem priznajem da lago sam Svakom stranom biću koje me pitalo kako sam. Konstantno sam, u glavi slažem tetris metrike Rep estetike koja ne nosi prefiks replike. Otkad sam reko prvi mic check, Znam da me nitko neće postpisat ko bianco ček. Bratko ček, pa ne zanimaju me ugovori, Al kad pošteno stisnem ruku, ruka dugo boli. Zovu oca rime preko grane, reko namjera Je da me ocarine, nekog više, nekog manje. Čaša mi je poluprazna, išo bi da mogu nazad, Moja kazna je da obilazak vodi novi gazda. Napravio sam sve što danas ne bi, Ali tuga je druga riječ za ruganje samom sebi. Slučajno sam ušao u studio laik I doživotno zapeo tu jer sam ubio majk.
Refren
(Kali) Reperi bi htjeli moje poštovanje, Ali pošto vam je zika govno zadržite odstojanje. Od sto posto manje od deset bi prihvatio gostovanje, Meni ovo je ljubav, tebi propalo poslovanje. Kažu rep je posto sranje, sjeban ishod, Govna plutaju na površini, probaj zagrebat ispod Jer ak su dobri snimci, iskopat će ih pravi ovisnici, Znači, ipak se kreće i stižu neki novi klinci. Standard princip, nema kruha, al je duša sita Kad vidim dobrog emceeja kako gušta ritam. Na sceni je suša, pitam vas ko je kriv? Nijansa boje siva, s vedre strane Oni, to je tim. Zabijate glave ko nojevi, ovo je beton ne pijesak, Nije geto neg cesta, misao česta Kak bi to bilo kad bi svi mogli sjest za Isti stol, jer vrijeme je da se maknemo s mjesta. Stojim, al neznam di je ovdje, gdje sam, Jedino znam da zauvijek odbijam prestat. U inat svima kaj su odustali ubijam vers sad, Sve šta želim je bacit svojih 16 i nestat.