Rade Serbedzija - Popodnevna pesma | Текст песни

• Тексты песен
• Rade Serbedzija
• Popodnevna pesma

Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao, njeznu i pohotnu,
u ono dvoriste u kojem sam vas gledao, draga 1957. godine,
kada je bila jesen slicna ovoj
i kada su jos u moj san udarali prozori roditeljske
kuce utopljene u sibenskoj jugovini,
u gradu koji je postajao moja bolnica, a mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani.
Adresiram tamo ovu misao
i kazem — steta...
Bili ste ljubavnica mog cimera
od 8 do 11 svakog jutra.
Kako ste se zvali: Elma, Selma, Alma, Adela? Da li je sto izmijenilo vase lice, oci i trbuh?
A kako sam vam zavidio
vracajuci se iz setnje, od 8 do 11 izjutra,
uz cetvrt kruha i mlijeko,
u jednom blijedom, pescenickom mljekarstvu.
Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan
dodavao malo crnog i malo tamnozelenog.
I danas vam iskreno kazem — steta, steta...
Vise vjerojatno i niste za takva sta.
Ponovo ono dvoriste.
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi.
Vi, znaci, danas dolazite jos ranije u moju sobu.
Oko pola sedam.
A ja bas izlazim; steta,
jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
i ja bih vam vjerojatno pruzio vise,
ali ja idem u setnju.
I setao sam tako godinu i drugu... I ne da vam se hvalim, bilo je toga.
Kakve sve zemlje, pica i kakva mora! Gdje sam sve
bio,
gdje sam sve ljubio, i kakve zene,
jer vama otvoreno mogu reci.
Kuda sam sve setao po kisi, ujutro.
Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj, blizu Rusije.
Kakvu sam tamo zenu ostavljao, Isukrste,
i kakva je mene ostavljala na sjeveru,
pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda.
Daleko, daleko kao u snovima....
Opet netko ovdje u Zagrebu, u Jurjevskoj,
pa oci, providne i dragocjene, jedne Cehinje iz Brna —
Vozderkove —
premjestene zauvijek u moju utrobu.
A takav snijeg i sve sto treba; bilo je, bilo, ali ono dvoriste u kojem sam vas vidjao izmedju dva neodredjena stabla, crna od vlage one
jeseni
vas tako obicnu i raskalasenu domacicu,
i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
u sezonama 1957/58, i slijedece —
steta, nepovratno steta!


Rade Serbedzija еще тексты