Znaš taj osjećaj kad hoćeš baš prespavat cijeli dan i dan poslije i dan iza k’o od svijeta da si umoran i ostavim baš sve, može mi se baš jel’ de zlo ne dotiče me,ne, u krevet pustila sam korijenje jel to do mene što žarko želim promjene i stvari da se pomjere pa ne znam da se opustim jest to do mene što žarko želim promjene ljudi neće da se pomjere pa odjebem baš sve od sebe
i nema pritiska,rizika,pritiska ne nema pritiska,rizika, ne,ne,ne i nema pritiska,rizika,pritiska ne nema pritiska ni rizika
Rješavam se duša oko sebe, rješavam se ko ih jebe čuvam živce,zdravu pamet, dosta mi glavobolje dosta loših ljudi, prepredenih,crnih, ćudi takvo vrijeme,svako sebi, a svi u koprive ko ludi ja ću stati tu,pomjerit se tamo negdje u stranu bez pritiska i rizika da suze opet nastanu i spriječit ću ja,skontala sam, liječenje je predugo sama među vukove, riskirati je preludo nek se uruše u zavisti su do guše truli sasvim do duše pa i ja ću prilagodit se nek se uruše jer svi su mi već do guše truli sasvim do duše pa odjebem baš sve od sebe