Navucem zavjese da oci ne vide Ovaj grad pod sjenom od oblaka. Hocu da zamislim kako je divan dan Kako je tu jos, nije otisla. U sobi svaka stvar na nju me podsjeca, Na casi trag od njenih je usana. U svemu trazim je, cuvam dodir njen, Taj mali oziljak u dlanu zarobljen, Lazem da procice, da nije za mene.
Ref: Ali lomi me svako sjecanje, I svaki dan nedostaje, zaboravim Al’ ne prestaje, ona jos uvijek je tu, I kao da nisam vise svoj, od prvog Dana njoj samo ja pripadam, a Sada propadam.
U sobi svaka stvar na nju me podsjeca, Na casi trag od njenih je usana. U svemu trazim je, cuvam dodir njen, Taj mali oziljak u dlanu zarobljen, A znam da s’ drugim srecnu Probudi je dan, dobro znam, ali Nikako da pamet poslusam. Lazem da procice, da nije za mene. Lazem da dobro je, da nije do mene I da je kriva.