Tu sam sretan di cujem djevojacke pjesme lezim u sjeni hrasca pijem hladnu vodu s cesme pod pendzerom di snase sviraju tamburasi di se uprezu cilasi i znaju me svi salasi
Di gori ona lampa di onaj djeram skripi tu ce mi dusa skoncat tu su mi dani lipi di drag mi je kirvaj sijelo, prelo i rakije vrelo di zivim ko becar pa me znade svako selo
Tu sunce polje kupa tu mi je jedini dom tu kosti mojih predaka sanjaju slatkim snom ne mogu to opisat' ne bih drugdje znao disat' od tuge bi umro da ne mogu zito mirisat'
Da ne vidim svog sora ili svog sokaka prije nego sklopim oci jos jednom prije mraka tu me napravio caca tu me mater slova ucila ako budem moro otic' tu cu se vratit' ja
Di je moja njiva moja sljiva moga konja griva moja krv ziva di rijeka Bosut pliva i pale svijece za heroje sto su ginuli za boje na ponos i cast imena Slavonije moje
Ref. I kad pozelis se ravnice dodji u Vinkovce sve moje ceste su davno zarasle stojim na pragu vrata Hrvatske zovu te, zovu, ravni slavonske dodji u Vinkovce
Velicam slike svete sto sam slavonsko dijete od glave do pete pa mi iz grla pjesme lete rodnom kraju, mome milom zavicaju di me ljudi znaju a zvijezde di ljepse sjaju di se nebo ljepse plavi
Di su osjecaji pravi i na najbolji moguci nacin di se slavi a rakija grebe k'o slama druga vec ide sama niz grlo u vene svaki put kad pisma krene to je moja Slavonija to ti je moja ravnica
Razigrani vrapci svud okolo ziva dica pa kad svirne tamburica ljepse od cvrkuta ptica lakse je prebolit' bol onda postane sitnica tu ti je moja dika svako drvo iz sljivika
Ljudska masta ne bi mogla smisliti ljepsih vidika i kad ne bude me vise kad napustim tu idilu ljubit' cu u raju prelijepu slavonsku vilu Bogu smo dragi mi Hrvati pa cu molit' da me vrati
Jos posljednji put da gledam dok se zito zlati a kad me opet gore vrati zahvalit' cu mu prvo sto nam je dao komad zemlje sto je za sebe sacuvo
Ref.
Postujem svakoga al' se nikoga ne bojim osim dragog Boga jer je razlog sto postojim sto me ima i zivim da dicim se imenom tvojim nepokoreni grad na vratima Hrvatske stoji
Klize mi suze po licu dok slusam tamburicu kad prsti taknu zicu ne dirajte mi ravnicu al' sinovi tvoji Slavonijo sad te paze i nikad vise tudje noge nece da te gaze
Ginulo se prelagano previse mama je plakalo predugo je raj na zemlji licio na pakao palili su nase sume mi smo ih opet zasadili rusili su nase kuce mi smo ih opet izgradili
Ubijali su moj narod al' smo ostali na svom da branimo svoj dom jer volimo svoj dom i vjerni domu svom kad sokolove zove Slavonija majka pjevat ce se rijeci ove
Ljubi svoje, boje srce slavonsko je rakija u krvi jer volim ljude svoje ta svecana oda svira svetoj zemlji roda jer placena je krvlju dok se sanjala sloboda
Ref.
Sve moje ceste su davno zarasle stojim na pragu vrata Hrvatske zovu te, zovu, ravni slavonske dodji u Vinkovce