Pjevati ću neću stat u muku, pripjevaću rumenu jabuku što se goji u dvoru babajka. Lijepu ti je porodila majka, al' zaludu sva joj je ljepota i uresa njezina života. Kad nemilost provodiće danke radi svoga i baba i majke. Majka kćerku svoju nagovara, a babo je i bije i kara da se uda u veliko blago, a što služi kad joj nije drago. Zato moja, rumena jabuko Vilo moja, moja desna ruko pozdravi mi starca, baba tvoga od starine prijatelja moga. Da t'ne bije i ne kara više, jer da za mnon tvoje srce diše. Nego da te goji lijepo hrani, samo za me cvijete izabrani.