A kada odem, nek ostane nesto neka sitnica sto lici na mene, zguzvano paklo sibice na stolu, jer ja sam covjek u pola cjene. A kad odem ti ne budi tuzna potrazi nekog ko vrjedi vise ko ce da ti pruzi srecu i sigurnost i da te grije kada pocnu kise.
Oprosti mi, oprosti mi sto ne mogu da budem tu i pamti me, i pamti me po dobru, ali ne po zlu i budi mi dobra, ja moram da odem, a necu da te izgubim. Oprosti mi, oprosti mi sto ne mogu da budem tu i pamti me, i pamti me po dobru, ali ne po zlu, oprosti mi sve!
A ipak nekad kad uvece legnes, samo na casak ti sjeti se mene, pa se nasmjesi i ko djete spavaj ne vrjedim vise od pola cjene!