Kazes da ti nekad izgledam ko Dunav, stizem mutan, nepoznat i sam. Oko mene svud ravnica, tudje zemlje, tudja lica. Prosli dani, svjetla u daljini, tuga, radost, istina i laz. Ljudi cudni i smijesni, ljudi sretni i grijesni.
I ne trazi da budem ti robom! I ne spremaj mi zamke tim okom! Jer ja rusim sve brane pred sobom. Uvijek nastavljam sam svojim tokom.