Све ће то , о мила моја, прекрити снегови, рузмарин и шаш
Sve će to, o, mila moja, Prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, I dvije će pokisle ptice Sa tvoga oka prhnuti na jug - Nijedna suza, nimalo volje, Nijedna slutnja ni glas, A moglo je bolje.
Reći ćeš : \"Malo je tužno, A on je bio kopile i jad\", I stat ćemo goli i sami Pred ovo ledeno nebo i mrak - Miriše pelin, pusto polje, Ocvale ruže i med, A moglo je bolje.
Gdje ? Pokaži mi ! Gdje ? Kad tužne sudba ne voli, I čime od svijeta da se braniš ? Kao ruža ? Sa dva smiješna trna ? Ili snom ? Uzalud, uzalud, sve je protiv nas…
Sve će to, o, mila moja, Prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, I dvije će pokisle ptice Sa tvoga oka prhnuti na jug - Nijedna suza, nimalo volje, Nijedna slutnja ni glas, A moglo je bolje.
Gdje ? Pokaži mi ! Gdje ? Kad tužne sudba ne voli, I čime od svijeta da se braniš ? Kao ruža ? Sa dva smiješna trna ? Ili snom ?
Gdje ? Pokaži mi ! Gdje ? Kad tužne sudba ne voli, I čime od svijeta da se braniš ? Kao ruža ? Sa dva smiješna trna ? Ili snom ? Uzalud, uzalud, sve je protiv nas…
Gdje ? Pokaži mi ! Gdje ? Kad tužne sudba ne voli, I čime od svijeta da se braniš ? Kao ruža ? Sa dva smiješna trna ? Ili snom ? Uzalud, uzalud, sve je protiv nas…
Gdje ? Pokaži mi ! Gdje ? Kad tužne sudba ne voli, I čime od svijeta da se braniš ? Kao ruža ? Sa dva smiješna trna ? Ili snom ? Uzalud, uzalud, sve je protiv…