Тодор Проески - Игра без граница | Текст песни

• Тексты песен
• Тодор Проески
• Игра без граница

Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova i ovih nakaza
što su me stalno pratile.

Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja
na hladna proljeća, na slike stradanja
što se baš na nas zalijepe.

Jer moj je život igra bez granica,
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje,
kad zbrojim poraze ništa ne ostane,
samo još vučem navike, sve na tome ostane.

Da te bar mogu probuditi,
kavu ti skuhati,
u krevet donijeti, pa te poljubiti,
al toga nema i ne postoji.

Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku
na nekom proplanku gore u svemiru,
tako da dolje ne vidim.

Jer moj je život igra bez granica,
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje,
kad zbrojim poraze ništa ne ostane,
samo još vučem navike, sve na tome ostane.

Тодор Проески еще тексты