1389 - Samotnjak | Текст песни

• Тексты песен
• 1389
• Samotnjak

Krošnje sakrivaju
Zvijezdano nebo.
Grancice prekrivaju
Suvo blato.

Krvavih stopala
Umoran gazi naprijed.
Jer zna da mora stici.
Ali ne zna Gdje ni zašto.

Oko njega šuma. Gordo se izdiže.
On žuri Osjeca. Da kraj je sve bliže.
Mjesec ga vjerno prati.
A u dubini sebe osjeti.
Gladnu zvijer kako reži.
Poce da trci, Iako siguran.
Da zapravo
Od svog života bježi.

Negdje duboko u šumi,
Na cistinu izade.
Stade da da'ne dušom
I prkosno pogled ka nebu uputi.

Grohotom se nasmija
I pade kao pokošen.
Ali stigao je glasno
Par rijeci da izusti.

Zvijeri se poceše okupljati.
Oko beživotnog tijela.
Dok njegov eho razbijao je muk.
''Hrabro je živio samo onaj.''

''Ko se usudio
Umrijeti kao vuk!"

1389 еще тексты