In principio erat Verbum, et Verbum erat apud Deum, et Deus erat Verbum.
Na početku stvorio je svjetlo, i čovjeka da mu bude slika: "Evo ti, pa vladaj zemljom pravedno." Prvo vrijeme čovjek bješe dobar, bješe slika i prilika Boga, sve dok nije htio puno više. Na svog brata digao je ruku, otimao zemlju, latio se mača, prevario svoga Oca i zagazi u grijeh.
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, nije nas ostavio Bog.
I od tada čovjek vara Boga, na sve strane ratovi i droga, kao da je zemlja izgubljeni svijet. Svađaju se narodi i rase, i proroci lažni zaluđuju mase. Djeca, vjera, tijelo - prodaje se sve. Nekad čovjek bješe samo lovac, a sad bližnjeg ubija za novac. Napada i krade i svijetom sije strah.
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, nije nas ostavio Bog.
Tvoje riječi izvrnuli, Bože, k'o da s vragom žive ispod kože. Ne znaju za milost, ni za kajanje. A ja neću živjet u tom grijehu, neću takav put za našu djecu. E, da može moja pjesma popraviti svijet! Obranimo ljubav, ona svima treba, praštanje i nada darovi su s neba. Pogledaj u oči Stvoritelju svom!
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, nije nas ostavio Bog.